ULJE ŽALFIJE
Žalfija (Salvia sclarea) je jedna od najstarijih lekovitih biljaka. Navode je svi antički medicinski pisci. Poznato je da je od svog lekovitog bilja Karlo Veliki najviše cenio žalfiju. To se vidi i po njegovom strogom istorijskom zakonu, Kapitularima, u kojima veliki vladar naređuje svim državnim imanjima (a to su uglavnom bili manastiri) da moraju da uzgajaju 100 različitih vrsta lekovitog bilja, od kojih je na prvom mjestu bila žalfija.
Latinski naziv čitavog roda Salvia potiče od latinske reči salvare, što znači spasti, spasavati, izlečiti, jer su je Rimljani veoma cenili i na različite načine koristili za liječenje. Latinski naziv vrste, officinalis znači “koji se koristi”.
Od žalfije se koristi isključivo list. Najlekovitiji list se dobija kada žalfija počne da boji, a to je najčešće u maju. List se bere, suši i čuva pažljivo. Glavni lekoviti sastojak lista žalfije je izuzetno mirisno etarsko ulje.
Žalfija ulazi u sastav velikog broja preparata, koji se koriste za ispiranje usta i grla kad nastaju inflamacije i katari, jer su to dobra i bezopasna sredstva koja jačaju sluzokožu (dejstvo tanina) i djeluju antiseptično (dejstvo etarskog ulja).